I u psihoterapijskom i u duhovno-iscjeliteljskom svijetu rad na sebi je često upotrebljavan pojam. Međutim, što on uistinu označava i što to znači raditi na sebi? Budući da pod tim pojmom ljudi svašta podrazumijevaju, ja bih to podijelila u nekoliko kategorija:
- Nečinjenje – u ovu kategoriju spadaju ljudi koji ništa ne rade na sebi, jer smatraju, ili da im to nije potrebno, ili su previše lijeni da bi nešto poduzeli – sve dok se ozbijno ne razbole ili dok ih ne pogodi životna tragedija. U prvoj skupini radi se o ljudima koje primarno zanima materijalno (novac, moć, seks i sl.), a duhovnost i alternativa su za njih predmet ismijavanja. Druga skupina su ljudi koji ne žele preuzeti odgovornost za svoj život, žele da drugi brinu o njima i jednostavno su previše inertni.
- Samopomoć –u ovu kategoriju spadaju ili ljudi koji su se naglo i „iz čista mira“ razboljeli, ili ljudi koji su dugo i kronično bolesni. Nakon što ih je uhvatila panika, jer vide da im klasično liječenje simptoma ne pomaže, bacaju se u alternativna rješenja, pa tako mijenjaju svoju ishranu, dnevne rutine, uzimaju biljne preparate, idu na alternativne metode liječenja. To nisu ljudi koji su potaknuti željom za rastom i razvojem, već ih isključivo motivira ozdravljenje fizičkog tijela, tako da mogu nastaviti tamo gdje su stali jednom kada ozdrave. Zdravo se hraniti, imati zdrave svakodnevne navike i rutine iznimno je važno za zdravlje našeg fizičkog tijela. Bez tjelesnog zdravlja ne možemo puno napredovati ni u drugim područjima našeg života. Kao što kaže narodna izreka: „Zdrav duh je u zdravom tijelu“, međutim, tjelesno zdravlje je samo jedna komponenta naše sreće i evolucijske svrhe. Ako se orijentiramo samo na to, a ostalo zapostavimo, nećemo biti u mogućnosti razviti se do kraja, koristiti svoj puni potencijal i doživjeti vrhunska iskustva („peak experiences“ ).
- Iscjeljivanje – u ovu kategoriju spadaju ljudi koji su u svojoj prošlosti doživjeli (a možda i još doživljavaju) traume, povrede, stresove i prepuni su emocionalnih rana, pa traže načine, kroz psihoterapiju i prirodne metode iscjeljivanja, kako da iscijele svoje emocije, razriješe fobije i strahove, razviju osjećaj osobne vrijednosti, samopoštovanje i samopouzdanje. To su ljudi koji rade na svojem psiho-emocionalnom zdravlju i žele postići automoniju – stanje mentalnog zdravlja. Ovo je jako važan dio rada na sebi, jer bez zdrave psiho-emocionalne ravnoteže, čovjek ne može zdravo rasti i napredovati u duhovom smislu.
- Duhovni rad – u ovu kategoriju spadaju ljudi koji žele duhovno rasti i razvijati se. I ovdje imamo dvije skupine ljudi: prvi su oni koji žele steći okultna znanja, astralna iskustva i duhovne moći, dok su drugi oni koji teže prosvjetljenju i mokši. Postoji mnogo opasnosti i zabluda u ovom području rada na sebi o čemu će više biti riječi u poglavlju Opasnosti na duhovnom putu.
Četvrti dio moje knjige pod nazivom Dharma, karma i mokša bavi se upravo značenjem duhovnog rada.
Savjete opisane u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.
Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, moderna iscjeliteljica i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija i Panacea https://connypetodenes.com/hr
