„Razlika između ludila i misticizma ne nalazi se u iskustvu, već u onome koji ju doživljava. Ljudska bića su nedovršen instrument za shvaćanje realnosti, ali smo sposobni uhvatiti impulse s različitom interpretacijom u različitim stanjima uma. Sposobnost za dostizanje tih stanja uma i lako manevriranje među njima je ono što čini razliku između svetaca i osoba s psihičkim dijagnozama.„
~ Isabel Clarke ~
The Transpersonal in Psychology, Psychotherapy and Counseling
Da bi čovjek mogao zdravo duhovno rasti i razvijati se, mora istodobno raditi i na problemima, slabostima i ranjivostima svoje osobnosti. Mnogi koji se bave duhovnim praksama zapostavljaju rad na psihičkom zdravlju svoje osobnosti, odbacuju i negiraju osobnost pri čemu vrednuju „duhovni rad“ usmjeren na razna astralna iskustva, odbacivanje ega* i dosezanje nekog statusa u duhovnosti utemeljenog na duhovnoj hijerarhiji.
Nažalost, veliki broj ljudi koji su u „duhovnosti“ tu su radi bijega od odgovornosti i stvarnosti s kojom se ne mogu suočiti, nakon brojnih razočaranja u poslu, odnosima, karijeri i sl. i sada žele svoju vrijednost dokazati uspjehom u duhovnosti, ali zapravo samo razvijaju neki oblik duhovne patologije.
Da bismo se istinski duhovno razvili, prije buđenja Kundalini energije i prakticiranja raznih duhovnih praksi, moramo prvo postići:
- uravnoteženost – ravnotežu između srca i uma
- utemeljenost u čistoj svijesti – bez svakodnevne prakse transcendiranja nema razvoja svijesti i stabilnosti
- integraciju višestrukih osobnosti i ego stanja
- uravnoteženje ega i razvoj suosjećanja
- osvijestiti i prihvatiti svoju sjenku te ju transcendirati
Naravno da nam mnoge duhovne prakse pomažu pri tome, ali ako npr. pažnju usmjeravamo na razvijanje određene duhovne moći ili iskustva, a prethodno nismo razriješili svoje rane iz prošlosti i iscijelili emocije, moguća su dva ishoda:
- da naudimo sebi – npr. probudimo Kundalini pretjeranim Yoga ili tantričkim vježbama, a naš živčani sustav nije spreman na to, pa završimo na psihijatriji.
- da naudimo drugima – npr. guru u hramu ili svećenik u crkvi koji nije osvijestio svoju sjenku, pa propovijeda o duhovnoj čistoći dok istodobno seksualno opći s djecom ili maloljetnicima u ime njihove duhovne lekcije!
Duhovno se razvijati znači prihvatiti 100% odgovornost za svoj život, svoje stanje, svoje ponašanje, svoja raspoloženja.
To znači da moramo biti beuzuvjetno iskreni prema sebi, da moramo sami pronaći odgovore i donijeti važne životne odluke i nositi se s njihovim posljedicama. To od nas iziskuje mudrost, hrabrost, snagu i duboko povjerenje u život, dobro i Boga (višu silu ili kako god to nazvali).
Savjete opisane u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.
Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, moderna iscjeliteljica i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija i Panacea https://connypetodenes.com/hr
