Tajna suosjećanja i praštanja
Kako harmonizirati svoj život kroz suosjećanje?
Energija Mjeseca i usklađivanje sa Univerzalnom Ljubavi
Tajnom suosjećanja i praštanja vlada energija Chandre (Mjeseca na Sanskrtu). Chandra predstavlja Božansku Majku u kozmičkoj obitelji. Kao naša unutarnja energija odnosi se na manas(Saskrtski izraz manas označava duh = um, osjećaje i svijest), na našu osobnost; predstavlja naše astralno tijelo.
Chandra je kozmičko načelo suosjećanja, praštanja, univerzalne ljubavi, intuicije, zaštite, brižnosti.
Suosjećanje, empatija i simpatija
Empatija je nesvjesno znanje o tome što druga osoba osjeća. To je sposobnost dubokog razumijevanja emocionalnog stanja druge osobe. Postoji suptilna razlika između empatije i simpatije, no ogromna razlika u odnosu na sažaljenje. U korijenu dubokih unutarnjih motiva radi se o sasvim drugačijim spoznajnim procesima.
Simpatija je sklonost, privlačnost, suosjećanje s drugom osobom u doživljavanju emocija sličnih emocijama te osobe, obično se obostrano zasniva na sličnostima i karakternim osobinama, vrijednostima i uvjerenjima, te na komplementarnosti potreba, potiče traženje kontakata i interakciju.
Empatija je suživljavanje promatrača s psihičkim svijetom druge osobe, zadržavajući realan uvid u stanje, bez proživljavanja.Simpatija je uživljavanje i proživljavanje. Empatija je osjećanje S drugim, a simpatija je osjećanje ZA druge.
Sažalijevanje znači vidjeti drugu osobu kao vrijednu žaljenja. Sažalijevati nekog znači misliti: -“Joj, ti si tako jadan.” i sa tim osobu etiketiramo kao nesposobnu, nemoćnu i nevrijednu, te joj činimo medvjeđu uslugu sa svojom “pomoći”. Sažalijevanje se temelji na osjećaju krivnje i nelagode, te na “energetskom vampirizmu”.
Suosjećanje je ljudska sposobnost empatije prema patnji, željama i manama druge osobe. To je oblik bezuvjetne univerzalne ljubavi, izraz nesebičnog instinktivnog davanja. Ono predstavlja utjehu onima koji pate. Jedan moj prijatelj je rekao: -“Suosjećanje je Ljubav koja prihvaća Život kada on nije veseo i radostan. Ono je ljubav na djelu.”. >
Suosjećati možemo prema drugima, ali isto tako i prema sebi. Tada suosjećanje vodi ka preobrazbi negativnih emocija u pozitivne, i u toj točki stižemo do praštanja….
Što je to oprost i zašto je važno oprostiti?
Oprost je način da zacijele naše boli i rane, način pomoću kojeg otpuštamo negativne emocije i oslobađamo se od njihovog pritiska, a može biti i način pomoću kojeg se ponovo povezujemo sa drugima i sa sobom.
Svima je potreban oprost kako bismo mogli živjeti cjelovite živote. Osjećaji poput mržnje, krivnje, ljutnje i zamjeranja troše jako puno naše životne energije. Mnogo više nego je većina ljudi toga svjesna…
Oprostiti ne znači: “-Da, uredu je to što si napravila/o.”, ne znači: -“Prihvaćam tvoj postupak.”. Oprostiti znači: – “Spremna/an sam otpustiti iz sebe svu mržnju, ljutnju, zamjeranje i osjećaj krivnje.”
Opraštamo osobi (ili sebi), ali to ne znači da se slažemo sa postupkom i da kažemo: -“Ok, uredu je to što si napravila/o” ili “Prihvaćam tvoje postupke”, NE – kažemo: -“Nije uredu to što si napravila/o, ali ja se više ne želim ljutiti na tebe, ne želim zamjerati i mrziti.”. Ali opet, to ne znači: -“Sada je sve ok, ja sam ti oprostila/o, a ti dalje čini po svom, pa ako me opet povrijediš, ja ću ti opet oprostiti.” NE – mi ne možemo mijenjati druge ljude, samo sebe i svoje doživljaje. Ako se osoba, koja nas je povrijedila kaje, i uviđa svoju pogrešku, uviđa svoj postupak, tada sa našim praštanjem dvostruko djelujemo – otpuštamo iz sebe negativna osjećanja i oslobađamo krivnje osobu koja nas je povrijedila. No, ako osoba, koja nas je povrijedila, dalje nastavi postupati po svom, moramo naći načina da se zaštitimo i udaljimo od te osobe. U tom slučaju praštanje je jednostrano, jer sve što možemo učiniti jest otpustiti negativne osjećaje iz sebe.
Oprostiti ne znači drugima dozvoliti da nas gaze. Ne praštamo ponašanje, praštamo toj osobi. Ironično, ali opraštanje može izgledati zapravo kao sebičan čin, na neki način, zbog toga što sa time iscjeljujemo sebe, više znači nama, nego osobi kojoj opraštamo. Opraštanje se događa u nama, ne izvan nas. Oprostiti znači pustiti bol da ode za naše vlastito dobro, kada shvatimo da sa neopraštanjem kažnjavamo jedino sebe – da sebe osuđujemo na život u boli i nesreći.
Kada oprostimo, sjetimo se da osoba koja nas je povrijedila nije bila u svojem najboljem izdanju, te da je ljudski griješiti, da svi mi griješimo.
Kada odlučimo oprostiti prestajemo drugima suditi i prestajemo vrednovati ljude kao dobre i zle. Ne postoje dobri i loši ljudi, samo dobri i loši postupci…
Svi smo mi bili više puta povrijeđeni, i pri tome nismo zaslužili bol, ali smo ipak bili ranjeni. I, ako ćemo biti iskreni, i mi smo više puta druge povrijedili. Problem nije u tome što se bol događa, nego u tome što ne možemo ili nećemo oprostiti. To je bol koja nastavlja boljeti i ona traje sve dok ne oprostimo. Imamo izbor: živjeti život sa praštanjem ili nepraštanjem.
Ako izaberemo ovo drugo akumuliramo bol kroz život, držimo se starih rana, mržnji, zamjerki, ljutnje i uzrujavanja. Održavamo na životu tužne i bolne dijelove naše prošlosti, te živimo i hranimo svoje ogorčenje.
Želja za osvetom često puta zna biti kočnica u praštanju. ”Oko za oko, zub za zub.” – ili drugim riječima rečeno, uzvratiti istom mjerom. To je impuls koji se javi kada smo povrijeđeni. Nažalost, osveta je samo privremeni osjećaj oduška i/ili lažnog zadovoljstva. Nakon toga slijedi osjećaj srama i krivnje, zbog toga jer se spuštamo na način ponašanja koji je protivan našim uvjerenjima, za koji znamo da je pogrešan i koji smo maloprije zamjerili osobi koja nas je povrijedila.
Nepraštanje nas drži zarobljenima u boli i ogorčenju koje sve više raste. Nepraštanje također može predstavljati i vrstu bijega. Često je lakše kriviti nekog drugog, nego nešto učiniti, promijeniti ili popraviti. Kada je naša pažnja usmjerena na tuđe pogreške, ne moramo gledati u sebe i svoje probleme… Život u bolu čini nas vječnim žrtvama, a nekim ljudima to odgovara, zar ne?
Oprost je put do slobode i preuzimanja odgovornosti za svoj život.
Suosjećanje i energetski vampirizam
Energetski vampirizam je New Age termin, s kojim se opisuju ljudi koji energetski, psiho-fizički i emocionalno iscrpljuju druge ljude. ”Energetski vampiri” su emocionalno nestabilne osobe, slabog samopouzdanja, s izrazitom nesigurnosti u sebe.
Ovdje je riječ o neverbalnoj emocionalnoj komunikaciji (uglavnom podsvjesnoj), koja kod druge osobe izaziva nelagodu i pad energije.
“Energetski vampiri” često puta igraju ulogu žrtve, postavljaju se nemoćno, vezani su i ovisni o drugim osobama, i traže mnogo pažnje i energije od drugih ljudi. Oni su manipulatori, te u drugima nastoje probuditi osjećaj krivnje i osjećaje nevrijednosti i nesigurnosti. Pored njih se čovjek jednostavno osjeća loše.
Budući da su emocije energija, i da utječu na snagu koju osjećamo, kada nas netko emocionalno maltretira ili manipulira sa nama, jasno je da dolazi do pada energije, tj. do energetske iscrpljenosti.
No, sa druge strane, mudro je zapitati se zašto dozvoljavamo takvoj osobi da nas crpi, odnosno zbog čega je u našem životu? Koja joj je uloga? Svaka osoba koja se pojavi u našem životu predstavlja naše ogledalo. Preispitaj se koje ti osobine Tvojeg ”energetskog vampira” najviše smetaju, i prepoznaješ li ih u sebi? Postoje li područja u životu u kojima se sam/a prema sebi tako ponašaš, u kojima bespotrebno crpiš vlastitu energiju?
Najlakše je u drugog uperiti prst i reći: -”Ti si uzrok mojeg problema.”, no istina je, da svi problemi nalaze se samo u nama. Druge osobe ili situacije mogu biti samo okidači, ali ako nema baruta u nama, nema se što ni zapaliti! Ako si sigurna/an da nema baruta u Tebi, svakako razmisli što te to sprečava da prekineš odnos i/ili komunikaciju s takvom osobom.
Izazov druge tajne – koliko si usklađena sa energijom Chandre?
Daj si vremena i odgovori na sljedeća pitanja u miru.
Ovo nije klasični test, već pitanja za razmišljanje. Ako sa lakoćom možeš iskreno odgovoriti na sva pitanja znači da si poprilično usklađen sa energijom Chandre.
Odgovori na ova pitanja ujedno su i naputci za usklađivanje.
- Pomažeš li rado drugima? Kako?
- Znaš li što druga osoba osjeća i kada to ne govori i ne pokazuje? Ako da, kako se osjećaš pri tome?
- Ako pomažeš drugima koliko daleko ide tvoj osjećaj suosjećanja?
- Gdje, kako i zašto negdje povlačiš granicu i smatraš da nešto “nije tvoj problem”?
- Da li lako dijeliš svoje osjećaje ili se osjećaš zablokirano, zatvoreno?
- Praštaš li lako ili teško?
- Koliko osoba postoji u tvojem životu kojima jednostavno ne možeš oprostiti?
- Koje su to stvari u životu preko kojih ne možeš preći, koje ne možeš oprostiti? Zašto? Što bi se dogodilo najgore da oprostiš i otpustiš to?
Koraci za usklađivanje sa energijom Chandre:
Ovdje su navedene najosnovnije pozitivne i negativne značajke kozmičkog načela, zatim dan u kojem najjače možemo djelovati na to načelo, boje koje smiruju ili jačaju, baš kao i mirisi i dragi kamen, te yantre i zvuk za harmoniziranje.
Yantra je vizualni oblik, koji u sebi sadrži energiju određenog kozmičkog načela, i ima harmonizirajući utjecaj na njega.
Zvuk, odnosno Bija mantra ili korijenski zvuk kozmičkog načela, također ima harmonizirajući učinak na kozmičko načelo. Bija mantra nema nikakvo značenje, važna je vibracija zvuka koje proizvodi. Ona se izgovara na način da duboko udahnemo, kratko izgovorimo zvuk, sa tim da polako izdišući izgovaramo posljednji vibrirajući glas MMMMMMM. Najbolje je ponoviti 27 puta.
Kada želimo ublažiti ili pojačati efekte kozmičkog načela, najefikasnije je da gledamo u Yantru dok izgovaramo zvuk.