Strahovi & Fobije

U radu sa strahovima i fobijama koristimo metode NLP-a, hipnoterapije, regresije, transpersonalne psihoterapije, theta iscjeljivanja, homeopatije i Bachove cvjetne terapije.

Nitko nije slobodan od straha, samo različito reagiramo na njega. Neki ljudi su skloniji zabrinutosti kojom hrane svoju tjeskobu, drugi izbjegavaju zabrinutost i hine da ne postoji, treći su toliko obuzeti strahovima da neprestano razmišljaju kako bi se moglo dogoditi nešto loše, što će biti kada mrak padne, što ako izgube posao, što ako neće pronaći ljubav, što ako se razbole i sl.

Svi se mi rađamo sa tri osnovna straha: (1) od pada, (2) od napuštenosti, (3) od iznenadnih glasnih zvukova. U većoj ili manjoj mjeri, kroz život, suočavamo se sa 6 vrsta straha: (1) preživljavanje, (2) nepoznato, (3) gubitak – napuštanje, (4) izdaja, (5) odbacivanje i (6) umiranje.

Strah od nepoznatog stvara strah od promjene, strah od samoće proizlazi iz iskustva napuštenosti, strah od financijskog gubitka i neimaštine proizlazi iz straha za preživljavanje, strah od umiranja stvara strah od obolijevanja, problemi s povjerenjem imaju korijene u strahu od izdaje itd.

Svih šest strahova očituje se u pojedinim dijelovima kralježnice i utječe na pojedine živce u leđnoj moždini. Oni utječu na zdravlje kralježnice i uzrokuju kronične bolove u leđima i posljedične glavobolje. Sa tjelesnog aspekta strah se još manifestira u srcu, nadbubrežnim žlijezdama, reproduktivnim organima i slezeni.

Anatomija straha

Postoji 5 osnovnih poremećaja straha:

  1. Anksioznost – je trajno stanje tjeskobe i straha koji nije usmjeren na konkretnu stvar, mjesto, situaciju, događaj. Ovo stanje mogu i ne moraju pratiti i napadi panike.

  2. Napadi panike– su iznenadni i intenzivni ”napadi” straha i velike tjeskobe, koji traju po par minuta. Više o tome pisala sam u ovome članku: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=46053

  3. Fobije -Riječ phobos na grčkom znači strah ili bijeg. Fobije se odnose na iracionalne, pretjerane, nerealne i nekontrolirane strahove, koje pokreću određeni predmeti, aktivnosti ili situacije. Fobije karakteriziraju 3 faktora:

    • osjećaj straha ne popušta tijekom dužeg vremenskog perioda,
    • strah je neopravdan,
    • fobija uvijek tjera osobu da iz sve snage, po svaku cijenu, izbjegne situaciju, objekt ili aktivnost koja joj izaziva strah.

    Fobije možemo podijeliti u 3 grupe:

    • jednostavne fobije – strah je usmjeren na specifičnu situaciju ili objekt. One se ponekad mogu vezati uz neki traumatski događaj, npr. ugriz psa, iako mnoge od njih nastaju bez očiglednog uzroka. Postoje mnogi različiti oblici ovih fobija, poput:
      • životinjske fobije (strah od pasa, zmija, kukaca, ptica i dr.),
      • situacijske fobije (specifične situacije poput letenja avionom, vožnje autobusom, prolazak kroz tunel, boravak u zatvorenom prostoru i sl.),
      • fobije prirodnog okoliša (strah od vode, visine, grmljavine, oluje i sl.),
      • fobije krvi-injekcije-ozljeda (strah od vađenja krvi, injekcija i sl.),
      • i mnoge druge fobije (strah od zvukova, uniformiranih ljudi i sl.).
    • društvene fobije – predstavljaju razne kombinacije straha od javnog poniženja i negativne kritike, odnosno strah od neugodnosti pred drugim ljudima. Takvi ljudi izbjegavaju mokrenje na javnim zahodima, odbijaju se hraniti u restoranima ili piti kavu u kafićima, izbjegavaju druženje sa ljudima u većim skupinama, javne nastupe i sl. Te se fobije također mogu povezati sa traumatskim događajem iz prošlosti, ali i sa nekom drugom fobičnom situacijom iz sadašnjosti.
    • fobija od paničnih napada – poznatija kao agorafobija. Više o tome pisala sam u ovome članku: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=46053
  4. Post traumatski stresni poremećaj (PTSP) – je stanje koje se razvija nakon što je osoba sudjelovala u događaju opasnom po život. To se često događa nakon sudjelovanja u ratu, pretrpljenog fizičkog mučenja, dugotrajnog i osobito ponižavajućeg silovanja, nakon teške automobilske nesreće i slično. U takvo stanje mogu doći osobe koju su direktno doživljavale fizički užas ili su mu samo svjedočile. Reakcije osobe uključuju osjećanja užasa, bespomoćnosti i intenzivnog straha. Traumatsko se iskustvo uporno ponavlja kroz noćne more koje uključuju zastrašujuće slike o dagađaju, mučna sjećanja na događaj u obliku slika ili misli, osjećaj da se zastrašujući događaj ponovno događa, kroz razne unutarnje i vanjske podsjetnike na traumu. Osoba sa PTSP-om gubi volju za životom, zainteresiranost za sve što je ranije voljela raditi, za sve u čemu je nekada uživala. Osjeća se drugačije i otuđeno od drugih, više ne osjeća ljubav i privrženost prema bliskim osobama (obitelji, prijateljima); osoba ima osjećaj da joj je budućnost uskraćena (da neće imati karijeru, prijatelje, obitelj), ne vidi nikakav smisao u životu. Ulaže ogromne napore da bi izbjegla osjećaje, misli i ljude vezane za traumatski događaj, često puta ima i ”crne rupe” u sjećanju na događaj – ne može se prisjetiti nekih važnih dijelova traume. Jedan od čestih siptoma je i taj da osoba osjeća kako ona ili svijet oko nje nije stvaran, kao da je u ”nekoj magli”, kao da je duh odvojen od tijela i kao da samo sebe promatra sa distance, kao da se to ne događa njoj, već nekome drugome. Čak i nakon dugo, dugo vremena, nakon mnogo godina još uvijek mogu ostati jednako živi osjećaji krivice i strah vezani za traumatski događaj. Ako se odmah adekvatno ne liječi, akutni PTSP se razvija u trajno i kronično stanje anksioznosti ili agorafobije.

  5. Opsesivno-kompulzivni poremećaj – Opsesija je stanje u kojem osoba u mislima osjeća neprekidnu čežnju koju smatra iracionalnom i o kojoj ne može prestati razmišljati, a prezire te misli i intelektualno ih odbacuje, ali ih još uvijek ne može izbjeći. U pokušaju da spriječi ovakve užasavajuće misli, osoba prolazi kroz ritualni kompulzivni postupak. Postoji veliki broj različitih opsesija i kompulzija – od izbjegavanja određene boje ili brojke, neprestano brojanje do određenog broja, opsesija vezana za točnost i simetriju, pretjerane brige o nečistoći i tjelesnim izlučevinama, kontroliranja prozora, vrata, brava, slavina ili štednjaka, neprestano stavljanje u red određenih predmeta, nagomilavanje ili sakupljanje različitih predmeta poput novina ili pošte do ozbiljnijih opsesija poput misli o nasilju, strahu od nanošenja boli drugim osobama ili samome sebi, strahu od psovki ili strahu da će morati preuzeti odgovornost zbog nečega što je sama osoba ili druga osoba loše učinila. Stupanj ankcioznosti ovisi o tome koliko kompulzije i opsesije muče pojedinca. Osobe koje pate od ovog poremećaja osjećaju se bespomoćno i sram ih je da se neće moći kontrolirati, što ih ponekad godinama sprečava da zatraže pomoć.

Više o svemu možete pročitati u mojem ranije članku ovdje: http://www.parentium.com/prva.asp?clanak=46140