Homeopatija

Homeopatija postoji nešto više od 200 godina. Temelji se na osnovnom načelu: ”slično se liječi sličnim”. Ovo načelo liječenja poznavali su i Hipokrat i Paracelzus – naši očevi medicine, ali ga je u praktičan način liječenja razvio tek njemački liječnik Dr. Samuel Hahnemann (1755 – 1843), koji je bio razočaran medicinom svojega doba. 1796 godine napušta svoju medicinsku praksu i počinje testirati supstance i njihove efekte na zdravim pojedincima, te utvrditi koje bolesti liječe. I tako je razvio homeopatiju… Homeopatija dolazi od grčkih riječi homoios što znači slično i pathos što znači patnja.

HomeopatijaKao energetsko-vibracijska medicina, homeopatija može biti jedna od najtežih područja za shvaćanje zapadnoj alopatskoj medicini. Homeopatija uključuje nekoliko postavki i teorija koje su oprečne zapadnjačkoj načinu razmišljanja.

Dr. Hahnemann je također otkrio jedinstven, a jednostavan način pripremanja homeopatskih lijekova od neprerađenih prirodnih supstancija. Taj postupak, nazvan potenciranje, povećava njihova ljekovita svojstva, a uklanja sve nuspojave. U homeopatiji nema nuspojava – ona je potpuno bezopasna.

Kažemo da je homeopatija i umjetnost i znanost, jer uzimanje slučaja zahtjeva umijeće i vještinu, dok je iscjeljivanje znanstveno.

Homeopatiju možemo podijeliti na kliničku i klasičnu:

  • klinička– bavi se pojedinačnim organima, sustavima organa i pojedinačnim simptomima. Ona je pogodna za akutna stanja poput: temperature, glavobolje, kolika, zubobolje, dijareje, zatvora, mučnine, povraćanja, prehlade, PMS, menstrualne poteškoće i slično. Na nju se može gledati kao na prvu pomoć.
  • klasična – uzima u obzir totalitet simptoma – osim tjelesnih simptoma i emocionalna i mentalna stanja, te iscjeljuje sam uzrok oboljenja, što je izvrsno za oporavak od dugotrajnih i kroničnih bolesti. Pokazala je izvrsne rezultate u rješavanju ozbiljnijih emocionalnih stanja poput: strahova, bijesa, ljubomore, šokova nakon nesreća, silovanja, tjelesnog zlostavljanja, duboke tuge nakon iznenadnog gubitka voljenih osoba i mnogo drugih stanja.

Homeopatija uključuje ideju o ranjivosti, koja objašnjava zašto je neka osoba pogođena određenim događajima, a druga ne. Ta ranjivost je ukorijenjena u obiteljskoj povijesti i njihovom načinu odgoja, i to objašnjava cijeli proces.

Također, homeopatija ima veliko razumijevanje traume i bolesti. Kada se dogodi velika trauma, mi se smrznemo, u cijelosti ili parcijalno, u dobi u kojoj se trauma dogodila. Ponašat ćemo se kao da se nismo razvili od trenutka kada smo traumatizirani. Rastemo fizički, ali ponekad čak i tjelesni rast može biti povezan sa doživljenom traumom. Ponekad je trauma prejaka, a genetika slaba, pa to usporava normalan rast. Uobičajeno se događa parcijalno smrzavanje našeg razvoja. Neki ljudi prelaze iz djetinjstva u starost bez da su ikada odrasli.

Homeopatske remedije pogađaju srž traume, i dovode je na površinu podsvijesti ili polusvijesti gdje se ponavlja i prerađuje. Ponavlja se stara trauma (akcija) sa razlikom da se proživljavaju samo strahovi i emocije bez traumatskog događaja. Dovodeći traumu na površinu naše podsvijesti proživljavamo ju ponovo u vrijeme kada smo spremni suočiti se s njom, rješavamo ju i odleđujemo osobu. Osoba konačno može prirodno rasti i razvijati se po prvi put od traume, ili može ponovo postati ona “stara” kao prije traume.